Autor:Antun Augustinčić

Naslov:Mir

Kataloški broj:GA-55


Datacija:1954. g.

Materijali i tehnike:gips

Vrsta:skulptura spomenik

Zbirka:Zbirka Galerije Antuna Augustinčića

Mjere:v=550 cm


Opis:

Gipsani model za spomenik Mir koji je 1954. postavljen u New Yorku pokraj zgrade U.N. kao dar Jugoslavije Ujedinjenim Narodima. Najveći dio modeliranja spomenika i glini izveo je Velibor Mačukatin. Majstor stolar Bašic iz Brežica izradio je unutarnju drvenu konstrukciju - gerist.


Tema:

MIR, New York, 1954. Nakon II. svjetskog rata, Generalna skupština Organizacije Ujedinjenih naroda odlučila je da sjedište OUN bude u Sjedinjenim Američkim Državama. U svrhu izgradnje sjedišta, grad New York poklonio je 1946. godine zemljište uz East River. Sa gradnjom kompleksa zgrada započelo se već 1949. godine, a svaka zemlja članica UN-a dobila je određeni zadatak oplemenjivanja prostora. Tako su, primjerice, skandinavske zemlje uredile i dekorirale unutrašnjost Savjeta sigurnosti, Indija i azijske zemlje darovale su velike, rukom izrađene ćilime za dvorane, izrađene su tapiserije, poznati slikari darovali su svoje slike… Jugoslavija je s Francuskom i Švedskom bila zadužena za dekoraciju okoliša. Zadatak je povjeren Antunu Augustinčiću koji je 1952., kada su već glavne zgrade UN-a bile dovršene, otputovao u New York da na licu mjesta odluči o zahvatu. Predložio je izvođenje konjaničke statue koja će simbolizirati mir u svijetu. U dogovoru sa prvim generalnim sekretarom UN-a, Trygve Liom, odlučeno je da se spomenik postavi na veliki ravni plato uz sjeverni ulaz kroz koji svakodnevno prolaze tisuće posjetitelja. (sl. 1) Prijedlog je prihvaćen te se Augustinčić vratio u Zagreb i započeo rad na spomeniku. Smatrajući ženski lik prikladnijim za simboliku mira („Kada bi žene vodile politiku, ratova ne bi bilo“, rekao je), odlučio se za lik žene koja jaši na konju, sa maslinovom grančicom u jednoj i globusom u drugoj ruci. Plašt koji joj vijori na leđima te konj u pokretu sugeriraju snažno usmjerenje prema naprijed, odnosno simbolično vođenje naroda svijeta ka miru. Rad na spomeniku trajao je do 1954.: kipar Velibor Mačukatin izveo je najveći dio modelacije spomenika u glini (sl. 2), a ljevač Josip Kroflin vodio je posao lijevanja statue u broncu u zagrebačkoj Ljevaonici umjetnina ALU. Za to vrijeme je arhitekt Lovro Bilinić brinuo o klesanju deset metara visokog postamenta od bračkog kamena, u čiju je prednju stranu umetnuo ploče od crvenog kotorskog granita sa uklesanom posvetom. Također, sa arhitektom UN-a E. Harrissonom i sa zagrebačkim građevinskim inženjerom Ernestom Weissmanom, razradio je sve planove i priredio teren za spomenik. Kada je spomenik izliven u bronci, brodom je prebačen u New York (sl. 3-8). No, novoizabrani generalni sekretar Dag Hammarskjold promijenio je odluku o smještaju spomenika; inzistirao je da bude postavljen 200 metara dalje od prvobitne lokacije, na kraju velike ledine u blizini East Rivera. Uz predstavnike medija, Spomenik Mir su početkom prosinca 1954. godine, svečano otkrili generalni sekretar UN Dag Hammarskjold, predsjednik IX. Zasjedanja Generalne skupštine Van Klefens i tadašnji šef Jugoslavenske misije pri OUN dr. Jože Brilej (sl. 9). Taj, 5,5 metara visok i 5 tona težak spomenik najmonumentalniji je dar koji je UN ikad primio. Vidljiv sa svih strana, i danas dominira cijelim područjem. (sl. 10-12) Za Spomenik Mir, Augustinčić je te godine dobio Nagradu Grada Zagreba.